Škabrnja je smještena 21 km jugoistočno od Zadra, dakle u sjevernoj Dalmaciji, još određenije, u mikroregiji Ravnih kotara. Prema popisu stanovništva iz 2011. godine u njoj živi 1425 stanovnika u 404 domaćinstva što je svrstava u red najvećih ravnokotarskih mjesta.
Područje današnje općine krajem 19. stoljeća je obuhvaćalo šest manjih naselja: Ambar, Škabrnje, Škara, Kutrovo, Plavanika i Prkos. Imale su tada (1878.) 640 stanovnika i sačinjavale su jednu nedjeljivu cjelinu. U srednjem vijeku nazivaju se Kamenjani. Prvi spomen u 11. stoljeću. Prvotno u posjedu hrvatskog roda Gušića, zatim samostana sv. Ivana u Biogradu, a od 12. st. zadarskog benediktinskog samostana sv. Krševana. Pod turskom vlašću od 1573. do sredine 17. st. Početkom 18. st. mijenjaju ime u Škabrnje i naseljavaju se novim hrvatskim stanovništvom. U starije vrijeme najznačajnije naselje bilo je Prkos, zbog čega se u dokumentima i ne spominje Škabrnja, niti u kanonskim vizitacijama, nego samo Prkos.
U njemu je 1646. bio župnik glasoviti četovođa u borbi protiv Turaka don Stipan Sorić. Za vrijeme turske vladavine stanovnici Prkosa dobrim dijelom prelaze u Škabrnju, koja na taj način preuzima prvenstvo i postaje 1686. župom. Prije Domovinskog rata Škabrnja je bila istoznačnica hrvatskog domoljublja, bogatog sela, blagih, vrijednih, poštenih, gostoljubivih i bogoljubivih ljudi. Vlastodršci u bivšoj jugokomunističkoj državi vodili su prema tom selu sustavnu politiku zatiranja svakog gospodarskog i duhovnog života.
Vjerojatno je tome razlog pečat ustaštva, koji je mještanima Škabrnje stalno nametan u tijeku bivšega jugokomunističkog sustava. Vodeći se krilaticom “Bogu se moli, radi dan i noć, a od komunističke se politike drži podalje” i uz novčanu pomoć koju dobivaju od svojih rođaka koji rade vani u inozemstvu, a rijetke su obitelji koje nemaju nekoga vani, Škabrnjani su izgradili Škabrnju, najveće, najbogatije, i najljepše ravnokotarsko selo.
Pojava višestranačja u Republici Hrvatskoj 1989. osjetila se vrlo rano i u Škabrnji. Na prvim demokratskim višestranačkim izborima u Hrvatskoj, pa tako i u Škabrnji premoćno je pobijedio HDZ. U Škabrnji vlada velik zanos domoljublja, euforija i entuzijazam. Na skoro svim kućama u mjestu vihorile su se hrvatske zastave s povijesnim hrvatskim grbom.
Već u početku kolovoza godine 1990. na našem su području protiv hrvatske vlasti Srbi pokrenuli otvorenu pobunu, koja je započela paljenjem hrvatskih šuma, provokacijama i terorizmom. Izmanipulirani Srbi u Hrvatskoj u velikom su dijelu prihvatili četničku politiku i započeli oružanu pobunu protiv Hrvatske. Tako su 17. kolovoza 1990. naoružani stanovnici srpske narodnosti zatvorili ceste u mjestima sjeverne Dalmacije i Like, postavljajući zapreke, kamenja, balvane, što je početak tzv. “balvan revolucije”. Na cesti Zadar – Benkovac na ulazu u Donje Biljane, prema Škabrnji, Srbi su postavili zapreke i naoružane civile.